Pastrva potočna

Potočna pastrva (Salmo trutta m. fario)

Pastrva je poznata po crvenim točkama i pjegama na tijelu. Crvenih pjega obično ima manje nego crnih. Neke podvrste imaju i po leđima i po bokovima okrugle crne točke raznih veličina. Crvene točke mogu biti u nijansama – od žarko-crvene boje do sasvim svijetlocrvene. Za vrijeme mrijesta boje su jače izražene i ljepše su. Pastrve koje žive u plićim vodama, gdje je dno pokrito šljunkom, obično su svijetlije boje, a one iz dubljih voda i podvodnih pećina ili spilja su tamnije do gotovo crne boje. Jedino su im žarkocrvene točke i bjelkasto-sivi trbuh. Mlađe pastrve se razlikuju bojom od već razvijenije i odrasle pastrve. Tek poslije druge godine života kod pastrve nastaju prave boje koje se ipak mijenjaju prema sutuacijama u vodi (vodostaj, količina kisika, sastav dna i dr.) Događa se da se u istoj rijeci pastrva iz gornjeg toka razlikuje od one s donjeg toka.
Poznato je da pastrve na manjim vodama i potocima ne mogu osobito narasti zbog smanjenih mogućnosti i uvjeta. Obično su to pastrve do dvadesetak centimetara dužine. Na većim vodama, gdje su izvanredni prehrambeni uvjeti, može narasti i do deset kilograma, pa i više.
Pastrva živi u planinskim potocima cijele Europe – od dalekog sjevera do redozemnih obala Afrike. Bitni uvjeti za njezin život su količina kisika u vodi, brzina protoka i temperatura vode.
Pastrva ima poveću glavu s tupom gubicom i velika usta s oštrim zubima. Peraje su joj čvrste i zaokružene te dosta široke. Trbuh joj je srebrnast, žućkast ili svjetlosiv, a leđa i hrbat od svijetlije do tamnozelenkaste, tamnosive ili tamnosmeđe ili do gotovo crnkaste boje. Bokovi su obično zelenkasti ili žućkasti. Ljuske su joj sitne i gotovo okrugle. Pastrva je odličan i brz plivač, a tijelo joj je lijepo i proporcijalno građeno. Idealna temperatura vode za potočnu pastrvu je do 10-ak°C međutim, ona može podnijeti i vodu od 15 do 16°C.
Pastrva se obično zadržava na jednom području, a seli se ili zbog nižeg vodostaja (obično nizvodno) ili zbog mrijesta tražeči položaje (uzvodno) te u potrazi za hranom nešto uzvodno ili nizvodno.
Prema klimatskim uvjetima obično se mrijesti obično se mrijesti od kraja jeseni do kraja siječnja. Mužjak i ženka nađu odgovarajuće mjesto koje nije previše plitko ni preduboko, na šljunčanom dnu rijeke ili potoka, pri ušću, repovima i glavom iskopaju tlo dvadesetak centimetara duboko i tamo ženka polaže ikru koju mužjak odmah oplođuje. Ženka obično polaže u prosjeku oko 900 komada narančaste ikre, promjera do 5 mm, koja se poslije otprilike dva mjeseca izvaljuje. Spolno zrela postaje nakon dvije do tri godine života. Pastrva je proždrljiva i vrlo oprezna riba. Dok je mlada, hrani se kukcima, crvima, ličinkama, larvama i insektima, a kasnije napada sve što može i na površini i pri dnu, pa čak skače iz vode za mušicama. Tada već napada i sitnu ribu, pa račiće i malu žabu.
Ribolov na pastrvu posebno je zanimljiv jer zahtijeva od ribolovca maksimum napora, dosjetljivost i iskustva. poznato je da se obično lovi na dva načina (ostalo je krivolov). Umjetnom mušicom sa specijalnim priborom za umjetnu mušicu ili pomoću vodene plastične kugle (“vaserkugle”) ili pomoću štapa za potezanje (“špinanje”) i role s malim varalicama, te pomoću male rotirajuće varalice leptira.
Pastrva se vrlo vješto bori čim osjeti da je uhvaćena. Munjevito pliva protiv struje, skače iz vode i pliva u granje ili grmlje.
Manji se komadi zadržavaju u u brzacima i strujama oko slapova, a u dubinama velikih virova ili pod stijenama i kladama žive veći komadi. Za ribolov mušicom najpovoljnije je vrijeme od polovice srpnja, pa opet od kraja kolovoza do listopada. Poznato je da se pastrva najbolje lovi za oblačnih dana ili poslije blage ljetne kiše. Meso pastrve smatra se najkvalitetnijim od svih riječnih riba. Najveći primjerak uhvaćen je u nas 1968. godine prilikom pražnjenja akumulacijskog jezera Lokve. To je bila pastrva duga 124 cm, a 25.5 kg teška.