Nema podataka o djelovanju društva tijekom rata te se slijedeći prvi podaci o djelovanju društva pojavljuju 1950. godine. Riba se tada lovila za prehranjivanje, a nerijetko se prodavala zaposlenicima tvornice ili se vršila robna razmjena što je posebno kulminiralo oko blagdana Uskrsa i Božića. Takvom načinu ribolova usprotivili su se bivši članovi Ribarskog društva te su se u spontano udružili u ribolovnu sekciju unutar tadašnjeg Sportskog društva Duga Resa. Pokretač ponovnog okupljanja ribiča bio je tada istaknuti sportski djelatnik Filip Kok, a 18. travnja 1951. godine održana je obnoviteljska skupština te je Ribarsko društvo ponovno počelo sa samostalnim radom. Filip Kok bio je zagovornik sportskog ribolova i sustava ribolova ulovi i pusti što je mnogima bilo neprihvatljivo u to vrijeme. Mnogi istaknuti članovi pridružili su se osnivaču, a između ostalih Johan Kovač, Smail Badnjević, Branko Prtljaga, Franjo Kovač, Anton Lulik, Matija Klarić, Marijan Helkert, Ivan Vitez, Ivan Dol, Dragutin Lulik, Slavko Knezić, Alojzije Župančić, Franjo Papinuti, Andrija Car, Božidar Prus, Antun Benić, Vaja Fasli i drugi.

Filip Kok učitelj ribolova začetnik je sportskog ribolova u ovim krajevima, a posebnu je pozornost posvetio u radu s mladima. U to je vrijeme predsjednik kluba bio Ivan Jung kojeg je 1954. godine naslijedio Svetozar Maričić. U to vrijeme glavni problem društva je bio krivolov i plaćanje članarina društvu. Od tada mnogi su se istaknuti mještani iskazali u vođenju i radu u klubu i teško bi ih sve bilo danas nabrojati, a da se nekoga ne preskoči i vjerujte trajalo bi to unedogled. Stoga je najbolje svima zahvaliti na njihovom doprinosu u razvoju ribolovnog sporta, izgradnji klupske infrastrukture te očuvanju ribljeg fonda i okoliša.  Ono što još moramo spomenuti je da je prvi ribički dom koji su koristili članovi društva izgrađen u Mihalić selu, a otvoren je 1961. godine. Sav materijal za izgradnju doma osigurala je Pamučna industrija Duga Resa kao i stručnu pomoć dok su samu izgradnju obavili članovi društva. Te 1961. godine u Dugoj Resi održan je i slet pionira Hrvatske, a okupljanje prije početka natjecanja bilo je na Gradskom kupalištu. Iste te godine otpočela je priprema zemljišta za uređenje mrjestilišta u Svetom Petru, a po njegovom završetku pored je izgrađena i drvena baraka koja je korištena sve do 1983. godine. Dugi niz godina mrjestilište je uspješno korišteno za uzgoj mlađi štuke kojom su poribljavanje vode, a dio ribe korišten je za razmjenu za šaransku mlađ ili dr. Prihvaćanjem novih zakon i propisa ovu djelatnost klub više nije mogao obavljati te je takva praksa prekinuta. Izgradnja doma u Svetom Petru otpočela je 1981. godine a završena je 1983. godine nakon čega su na istom rađene razne preinake i poboljšanja. Ove je godine pokrenuta dogradnja drugog dijela ribičkog doma po odobrenom projektu i završena je faza izgradnje prizemnog dijela doma. Ribički dom kojeg su izgradili članovi društva u Galović selu više se ne koristi od strane društva, dok je Ribički dom u Svetom Petru zajedno sa ribnjacima u Svetom Petru i Generalskom stolu upisani u vlasništvo kluba koji njima i upravlja. Poslove legalizacije i upisa vlasništva uglavnom je odradio bivši tajnik kluba te su stvoreni temelji za nesmetano upravljanje vlastitom imovinom.